Ideja Vasila Hadžimanova o kombinovanju balkanskih tradicionalnih, folk ritmova i zapadnih, modernih
muzičkih stilova (jazz, funk, rock, progressive, world music…) u njegovoj muzici je u potpunosti
autentična i predstavlja jedinstven pristup džez muzici.
2001. godine, Vasil Hadzimanov Band izdaje prvi album pod nazivom “11 razloga za…”, pod etiketom
PGP-RTS, kada se prvi tiraž rasprodao za samo tri meseca. Takođe, za svoj prvenac su 2002. godine
osvojili nagradu Beovizije „Najbolji debi album godine“.
2003. godine objavljuju drugi CD “Kafanki”, pod okriljem PGP-RTS-a, koji uspešno promovišu širom
Evrope. Iste godine, za ovaj album VHBand osvaja nagradu „Najbolji instrumentalni album godine“ na
festivalu „Sunčane Skale“, u Crnoj Gori.
Novembra 2003. godine, VHBand nastupa na “Enter Music“ festivalu u Beogradu, deleći binu sa čuvenim
Joe Zawinul-om i njegovim bendom Zawinul Syndicate. Čuvši kako bend zvuči uživo, Zawinul lično poziva
Vasila i bend da na proleće 2005. sviraju u njegovom novom klubu “Joe’s Birdland”, u Beču (Austrija).
Juna 2004. godine, VHBand biva pozvan od strane virtuoza na violini, Nigel Kennedy-ja da nastupe sa
njim na njegovom velikom beogradskom koncertu. Ovo iskustvo i ovaj nastup su bili prijatno
iznenađenje kako za izvođače, tako i za mnogobrojnu publiku.
Avgusta 2005. godine, bend je predstavio muziku Balkana i bio jedini predstavnik Srbije i Crne Gore, na
velikoj svetskoj izložbi Expo 2005 Aichi u Japanu, gde doživljava veliki uspeh i najviše posetilaca (preko
3000) na sceni EXPO DOME do tada. Ovaj događaj zabeležen je u dokumentarnom filmu „Bridge
Eternal“, čiji je autor bila Nataša Hadžimanov.
Novembra 2005. godine, VHBand je održao tri veoma zapažena koncerta u Parizu, u okviru
tradicionalnog jazz festivala kulturnih centara Evrope “Jazzy Colors” ponovo predstavljajući svoju zemlju.
Marta i avgusta 2006. godine održali su dva, sjajno posećena i pozdravljena, koncerta u Trstu (Italija).
Oktobra 2007., a ponovo u saradnji sa izdavačkom kućom PGP-RTS, izdaju svoj treći album pod nazivom
“3 – Sega Mu e Majkata“, koji su uspešno promovisali širom Srbije i Evrope.
U aprilu 2009. godine snimili su svoj četvrti album pod nazivom „Života mi“, koji je ocenjen od strane
muzičkih kritičara kao njihov najbolji do tada i poslednji album koji je objavljen u saradnji sa srpskom
izdavačkom kućom PGP-RTS.
2013. promovisali su svoj peti album “Can you dig it?”, koji je te godine, u digitalnom formatu objavljen
od strane muzičke izdavačke kuće OverJazz Records iz Hamburga (Nemačka), dok je CD objavljen za
diskografsku kuću Zmex iz Beograda.
2016. godine VHBand ostvaruje veliki iskorak objaviviši svoj šesti album,”Alive” za prestižnu američku
izdavačku kuću ”MoonJune Records“ iz Nju Jorka. Album je snimljen uživo u pet različitih gradova, u pet
koncertnih dvorana. Specijalni gost na ovom albumu bio je svetski poznat i priznat saksofonista i autor
David Binney.
Album „Alive“ pobrao je mnogobrojne i univerzalno pozitivne kritike širom sveta, a nagrađen je i kao
jedno od top izdanja 2016. godine, od strane čuvenog muzičkog časopisa “DownBeat” u SAD-u. Svi
članovi benda su iste godine prepoznati kao vrhunski muzičari, dospevši na 5 različitih muzičkih top lista,
u svojim kategorijama.
Početkom 2019. godine objavljuju svoj sedmi album „Lines in Sand“ ponovo u saradnji sa američkom
izdavačkom kućom „MoonJune Records“. Ovim albumom ponovo pomeraju granice progresivne muzike,
što muzička kritika širom sveta ponovo prepoznaje i nagrađuje najvišim ocenama, i sjajnim kritikama.
U proteklih 20 godina, Vasil i njegov bend sa velikim uspehom sviraju svoju muziku na koncertima i
muzičkim festivalima širom sveta.